Natrag   Forum.hr > Društvo > Potresi i obnova

Potresi i obnova Potresi su prošli, nadamo se. Slijedi obnova.

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 14.02.2022., 12:33   #101
Žitnjak,
Za vrijeme prvog zagrebačkog spavala sam, samo me bacilo nešto po krevetu i probudio me zvuk vrata ormara što udaraju. Zgrabila jaknu i bosa u pidžami izletjela na onu hladnoći i tako stajala pola sata. I taman se po cipele vratim u kuću kad je udario onaj slabiji isti dan. Ostatak dana provela vani, sa ruksakom, sjedeći u dvorištu. Ostatak tjedna bauljala o kući.
Jedva se smirila nakon par mjeseci, nikako spavati.
Petrinjski sam radila od kuće, točno osjetila ono prvo zujanje i u sekundi se stvorila kod ulaznih vrata sa šalicom kave u ruci misleći bi li se vratila u kuću. Kad je udario potres za tri sekunde, izletjela vrišteći. Nisam se usudila desetak minuta gledati u kuću, stajala u vrtu sve sa šalicom u drhtavim rukama. Vratila se na minutu, uzela ruksak i otišla na dugu šetnju sa prijateljem koji se isto šokirao. Promatrali grad u kaosu. Nakon toga, nisam 5 mjeseci stanovala u vlastitoj kući, od šoka, odselila privremeno iz zagreba, da se naspavam.
Sad sam opet u kući, mirno je, ali stres i dalje gricka. Svako šuškanje i krckanje namještaja izluđuje me, mislim da je najava opet nekog jačeg, nekad ne spavam do jutra, pa jedva radim. Želim otići čim dalje. Ne podnosim više Zagreb.
nana07 is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.05.2022., 06:37   #102
Quote:
nana07 kaže: Pogledaj post
Žitnjak,
Za vrijeme prvog zagrebačkog spavala sam, samo me bacilo nešto po krevetu i probudio me zvuk vrata ormara što udaraju. Zgrabila jaknu i bosa u pidžami izletjela na onu hladnoći i tako stajala pola sata. I taman se po cipele vratim u kuću kad je udario onaj slabiji isti dan. Ostatak dana provela vani, sa ruksakom, sjedeći u dvorištu. Ostatak tjedna bauljala o kući.
Jedva se smirila nakon par mjeseci, nikako spavati.
Petrinjski sam radila od kuće, točno osjetila ono prvo zujanje i u sekundi se stvorila kod ulaznih vrata sa šalicom kave u ruci misleći bi li se vratila u kuću. Kad je udario potres za tri sekunde, izletjela vrišteći. Nisam se usudila desetak minuta gledati u kuću, stajala u vrtu sve sa šalicom u drhtavim rukama. Vratila se na minutu, uzela ruksak i otišla na dugu šetnju sa prijateljem koji se isto šokirao. Promatrali grad u kaosu. Nakon toga, nisam 5 mjeseci stanovala u vlastitoj kući, od šoka, odselila privremeno iz zagreba, da se naspavam.
Sad sam opet u kući, mirno je, ali stres i dalje gricka. Svako šuškanje i krckanje namještaja izluđuje me, mislim da je najava opet nekog jačeg, nekad ne spavam do jutra, pa jedva radim. Želim otići čim dalje. Ne podnosim više Zagreb.
S obzirom da živim 40 m above the ground nema šanse da stignem izaći iz zgrade za vrijeme potresa. Tješi me to da sam visoko pa ako se uruši izvadit će me među prvima to je prednost visokih katova. Nisam nikada paničario a ponajmanje vrištao.

Ova zgrada do sada je prošla jako puno potresa.

1976 godine bio je potres u Furlaniji navečer oko pola deset i tada se je frižider u kuhinji prošetao 2 metra, a sva zatvorena vrata u stanu koja nisu bila zaključana su se sama od sebe otvorila.

Nakon toga je bio potres u Banja Luci, Crnoj gori kada se je zarušio hotel, pa nebrojeni potresi sve do ovih zadnjih kada su mi se stvari u stanu isporušale jer je bio jako blizu i pomaci su bili veliki, a pregradni zidovi su popucali više nego ikad.

Usprkos svemu i dalje mirno spavam i nisam nikada bježao iz zgrade jer nema smisla niti bih to stigao za vrijeme potresa, a nakon potresa je ionako svejedno i neracionalno se je smrzavati vani, legnem i spavam dalje.

Uzdam se u to da kolega koji je radio statiku znao svoj posao iako je u to vrijeme radio proračun pješke jer nije bilo kompjutora i da su izvođači koliko toliko bili pošteni i ugradili svu potrebnu armaturu i na ispravan naćin. Za sada zgrada odoljeva potresma već preko pola stoljeća.

Preseljenjem negdje drugdje neću ništa postići jer nema garancije da je novije bolje što se tiče potresne sigurnosti jer znamo kako se je gradilo za vrijeme građevinskog buma nakon 90'.

Ako stvarno dođe do katastrofe isto tako znam što mogu očekivati od našeg društva što imamo prilike gledati kako to ide zadnje dvije godine.

Tako da mirno spavam i ne opterećujem se sa nečim što je izvan moje moći.

Najgore je cijeli život umirati od straha, jer umire se samo jednom. Danas jesi, sutra nisi, a prekosutra tko zna gdje si!
krekre is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.05.2022., 11:11   #103
22.03. probudio se i spremao se u Petrovu po ženu i malog, da ih odvezem doma....
29.12. naš prvi obiteljski izlazak u grad, bili u Muzeju u Ilici kad je puknulo
ekeGlava is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.05.2022., 12:34   #104
Quote:
krekre kaže: Pogledaj post
S obzirom da živim 40 m above the ground nema šanse da stignem izaći iz zgrade za vrijeme potresa. Tješi me to da sam visoko pa ako se uruši izvadit će me među prvima to je prednost visokih katova. Nisam nikada paničario a ponajmanje vrištao.

Ova zgrada do sada je prošla jako puno potresa.

1976 godine bio je potres u Furlaniji navečer oko pola deset i tada se je frižider u kuhinji prošetao 2 metra, a sva zatvorena vrata u stanu koja nisu bila zaključana su se sama od sebe otvorila.

Nakon toga je bio potres u Banja Luci, Crnoj gori kada se je zarušio hotel, pa nebrojeni potresi sve do ovih zadnjih kada su mi se stvari u stanu isporušale jer je bio jako blizu i pomaci su bili veliki, a pregradni zidovi su popucali više nego ikad.

Usprkos svemu i dalje mirno spavam i nisam nikada bježao iz zgrade jer nema smisla niti bih to stigao za vrijeme potresa, a nakon potresa je ionako svejedno i neracionalno se je smrzavati vani, legnem i spavam dalje.

Uzdam se u to da kolega koji je radio statiku znao svoj posao iako je u to vrijeme radio proračun pješke jer nije bilo kompjutora i da su izvođači koliko toliko bili pošteni i ugradili svu potrebnu armaturu i na ispravan naćin. Za sada zgrada odoljeva potresma već preko pola stoljeća.

Preseljenjem negdje drugdje neću ništa postići jer nema garancije da je novije bolje što se tiče potresne sigurnosti jer znamo kako se je gradilo za vrijeme građevinskog buma nakon 90'.

Ako stvarno dođe do katastrofe isto tako znam što mogu očekivati od našeg društva što imamo prilike gledati kako to ide zadnje dvije godine.

Tako da mirno spavam i ne opterećujem se sa nečim što je izvan moje moći.

Najgore je cijeli život umirati od straha, jer umire se samo jednom. Danas jesi, sutra nisi, a prekosutra tko zna gdje si!
Od riječi do riječi potpisujem.

Nisam baš nešto mirno spavala prvih desetak dana nakon zagrebačkog, ni par dana nakon petrinjskog, ali to je normalno.

Nikako ne shvaćam trčanje po stubištu i vožnju liftom, neki su bili vani kao da su cekali u startnom bloku kraj vrata, prije no što je završio prvi udar.

I usprkos tome što stalno i stalno ponavljaju, oduvijek, da se ne trči van dok traje trešnja,ovdje krdo navali čim se počne tresti.
Na sreću dovoljno je pametnih i opreznih, pa se još ništa nije desilo, da popadaju jedni preko drugih, niti je itko ostao u liftu, ali to je više sreće nego pameti, a ne nesto na što treba računati da će biti.

Za zagrebački probuđena iz sna, skočila do nosivog zida koji dijeli hodnik i kuhinju, pet metara od sobe, i tamo se skvrčila i čekala. Nisam izašla, sve aftershockove sam provela u stanu, uz nosivi zid, daleko od ormara i polica,upalila sam radio i tv i čekala (iskazali se nisu, trebalo im je neopisivo puno vremena da išta kažu, i užasno me iziritirala neka dosadna glazba, a nikako da išta izgovore, makar bez veze blebeću o svom doživljaju i nagađaju, bilo što samo da čuješ ljudski glas, ali od toga nula valjda pola sata)

Petrinjski, isto doma u stanu, u piđami (kad se može, zašto ne ) radeći, laptop i ja na krevetu opet skočila do zida i skvrčila se, tako provela i aftershockove, prvih dvadesetak minuta, onda izašla, nekako mi je bilo dosta, a ljudi iz zgrade su bili ili na poslu ili penzići vani pa tad je bilo kud svi, tud i ja, nasred parkinga što dalje od javne rasvjete i drveća.
Nakon 45 min sam se vratila u stan, jer je zgrada izgledala ok, i nema smisla u tom slučaju biti satima na cesti.
S tim nam je nestalo struje i nije je bilo oko 2 sata.

Da je bila noć, bilo koji potres, bilo bi gadno, jer nemamo panik rasvjetu, potrgana je i nikad popravljena, njene lampe pokradene.
Flavia de L is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 20:31.