Rak dojke

[Ferrari-Ficho]

Ma uglavnom dobro ide. Na bolovanju sam, da. Ali studiram i dalje.
Bude malih zapreka, ali pola prve vrste je prošlo. Veselim se uskoro još jednu prekrižiti.
Naručili su me sad i u ambulantu za onkofertilitet pa ću vidjeti tko radi, a bila sam i na pregledu preko jedne od udruga nekidan.
Nešto mi je s jetrom sumnjikavo, ali i to ćemo raščistiti.
I tako... Svakog dana nešto novo.

[Ferrari-Ficho]

Covid se testirah jutros.
Prehlada neka malena pa se razmahala i htjela sam jutros ići doktorici, ali da mi ne da baš napamet antibiotik ja potrošila testić koji se zacrvenio žestoko.
I sad ne znam kako s time, vjerujem da drugi tjedan neću dobiti novi ciklus AC?
Pojma nemam kome da se tamo javim, moram pogledati što mi od kontakata piše na onim nalazima od dnevne bolnice.

I bonus sam nakon 2 ciklusa KT uspjela mengu dobiti.

Kakav dan!

[Kaktusich]

Ah Ferrari, bas te je krenulo
Ako nemas temp ili probleme s disanjem mislim da je ok.
Mozda ti i ne odgode kemo ili eventualno za dan, dva. Imas jos tjedan dana za oporavak. Drzi se

@KatarinaRi, zao mi je da si naletjela na takvu doktoricu. Ne volim kad su tako hladni i nepristupacni. Ali od doktora nemoj ocekivati previse optimizma. Oni su preoprezni sto razumijem, ali nekima stvarno fali takta za pristup pacijentima. Nadam se da ces naci onkologa koji ce ti ulijevati povjerenje.

A što se tice okoline, moje iskustvo je slično. Ljudi razlicito reagiraju, neku su sokirani, neki znatizeljni, neki nezreli. Ali to nije nas problem, mi trebamo kontrolirati sto zelimo i s kim dijeliti. Trebas odrezati kad ti ne pase razgovor o dijagnozi i gotovo. A s druge strane moram priznati da nekad ni sama ne znam kakva bi mi reakcija odgovarala. Moze me sve razivcirati i zapravo najvise ovisi od koga dolazi i kako ja dozivljavam tu osobu. Najlakse mi je razgovarati s curama koje su prosle/prolaze istu stvar tako da bi svima preporucila da se pokusa povezati s nekim.

[Emilyrozika]

limitedB kaže:

Hej, razumijem tvoju ljutnju oko svega ovoga, ni meni se sada, kada sam prosla sve, ne da pricati o raku. No, s druge strane, kada sam bila pod kemo, bilo mi je neizmjerno drago sto su ljudi pitali kako sam i jer mi je to pokazivalo da su iskreno bili zabrinuti za mene. Cak i oni koji mi nisu bili prebliski su pokazali toliku empatiju da me je to dignulo i pomoglo da prebrodim sve. Sada vise nitko ne pita i ponekad mi fali da u razgovoru usmjere fokus na to malo, ali kljucno pitanje: jesi li OK?

Prema ovome sto si napisala, meni izgleda da podsvjesno ne zelis paznju skretati na sebe, sto mi odmah vuce na to da jos nisi prihvatila svoju bolest, odnosno da se jos ne mozes pomiriti s time da ce karcinom biti dio tvog identiteta do kraja zivota.

To mi pokazuje i ovo sto si napisala da odgovaras svima i imas osjecaj da ih moras tjesiti, a zelis ih blokirati. Mislim da se nitko nece ljutiti ako im ne odgovoris (i ako se budu ljutili, pa sta, nek se ljute), a mozda ce ti i  prestati slati poruke. Stavi sebe na prvo mjesto i nemoj im odgovarati, pa ces i biti smirenija. Koga briga, ne moras svima odgovarati.

Ja sam se ljutila na svoje kolege s posla koji su mi i prije operacije znali govoriti "ma nemoj ti to sada raditi ako ne mozes, budu drugi" jer sam bjezala od suocavanja s bolescu, dok nisam shvatila da imaju pravo i da trebam pustiti svoj dosadasnji zivot, usporiti i ne davati se maksimalno u sve, kao i otpustiti neka svoja ocekivanja (npr. da ce ljudi pomisliti da sam nepristojna ako im ne odgovorim odmah na poruku).

Ljudi ne znaju da ne zelis pricati o bolesti osim ako im ne kazes direktno. A s druge strane, mogu shvatiti ako im prestanes odgovarati na poruke.

Proces prihvacanja bolesti traje, meni je trebalo dvije godine da nadodem i da se pomirim s time, s raznim pitanjima i cudim reakcijama ljudi.

Drzi se, usredotoci se na sebe i ono sto te cini sretnom. Makni se od onoga sto te zivcira i sto ti se ne da raditi. Naposljetku, imas itekako pravo na to. A tko god se bude ljutio ako mu ne odgovoris na poruku, kazes "ne" ili "ne zelim to", ni ne treba ti u tvom zivotu.

Minimeminime kaže:

@Emilyrozika Razumijem da te to sve izluduje, ali s vremenom naucis da nisu ti drugi ljudi oko tebe bitni, bitna si TI. Shodno tome, ako ti se ne odgovara: ne odgovaraj, ako ti se ne prica, reci im to otvoreno. Nauci staviti sebe na prvo mjesto, odmaknuti sve sto ti ne pase od sebe i zivot ce biti puno bolji Nije lako, sve je to poprilican proces, ali moze se. Ako ne znas kako i mislis da ne mozes/ne znas, toplo ti savjetujem da se obratis udruzi za psiholosko savjetovanje, psihologice tamo cuda rade, govorim iz iskustva.
I da, ono sto ti je limited rekla: moras nauciti prihvatiti svoju bolest. Ona je dio tebe i uvijek ce biti bez obzira sto se uspjesno izlijecis i bez obzira koliko godina nakon dijagnoze i lijecenja prode. Tebi ce tako biti lakse

Hej cure! Hvala vam na ovim porukama! Vidite koliko su mi pomogle, da vam nisam ni odgovorila danima, jer mi se nije dalo .Dobro sam sada, nekako sam pregrmila, i svima se javila s detaljima koji su sve zanimali. Živjela copy-paste metoda i poruke .
Prihvatila sam samu bolest, nekako niti ne razmišljam puno o njoj. Ljudi me znaju pitati o detaljima dijagnoze, a ja kažem da ne znam nešto. Pa zar nisi guglala ili ispitivala? Pa jesam, ali u nekom trenutku se čovjek umori i od toga. Bio je neki rak, imala sam mastektomiju, šta će biti u budućnosti nitko ne zna, i to je to.
Ali ono što me mučilo zadnjih tjedana je to što sam nakon operacije ograničena fizički, nije da ne mogu ništa, ali jako puno toga se ne može raditi. I oporavak mi je općenito sporiji nego npr. cimerici iz bolnice. Već sam i prije imala iskustvo bolesti u obitelji i duge boravke u bolnici, pa puno izolacija u koroni... i jednostavno mi je par dana bilo užasno zlo od toga da opet ne mogu (skoro) nikud i (skoro) ništa. Par dana nisam izašla ni iz kuće nego sam samo binđala serije. A onda je jedan dan izašlo sunce u mojoj glavi, i nekako sam se pokrenula, malo lagane šetnje po prirodi, malo neki zadaci po doma koje mogu obaviti i dan brzo prođe. I odgovorila sam svima na poruke .
Kontaktirala sam i udrugu radi dogovora za termin psihopodrške.
Još jednom, hvala vam na vašim riječima!

[KatarinaRi]

Hvala svima na odgovorima da sada ne kvotam pojedinačno. Glede obavještavanja okoline ja sam zasad na vrlo uskom krugu, muž, sestra i dvije prijateljice od kojih je jedna prošla sličnu stvar nedavno, završilo se zasad samo na kirurškom zahvatu gdje su odstranili tumor, svi nalazi su joj dobri.

Ovi dana valjda zbog pauze odlaska među doktore čak i zaboravim na sve, pita muž jesi zvala, nisam, rekli su petnaest radnih dana, šta imam zvat nakon šest, a i oni ne zovu.

Sve nalaze dosad nisam ni pogledala, znam ono što su mi rekli radiolozi, neda mi se nervirat i nešto pokušavat dokučiti kad znam da je biopsija majka i da ću onda sve saznati i isplanirati.

Dođe mi samoj sebi reći omraženu...Sve će to bit dobro

[nadalina3]

Pozdrav svima
Sinoć otkrila kvržicu na dojci. Smjestena je ispod bradavice,ali ne potpuno.vuće malo i sa strane. Niti sam spavala ,a niti jela. Ultrazvuk u 11 i 30 danas. Nisam dosad imala problema sa dojkama, sto naravno ništa ne znači. Znam da ide vjerojatno punkcija i čekanje nalaza, al ne znam kako se smirit.

[KatarinaRi]

nadalina3 kaže:

Pozdrav svima
Sinoć otkrila kvržicu na dojci. Smjestena je ispod bradavice,ali ne potpuno.vuće malo i sa strane. Niti sam spavala ,a niti jela. Ultrazvuk u 11 i 30 danas. Nisam dosad imala problema sa dojkama, sto naravno ništa ne znači. Znam da ide vjerojatno punkcija i čekanje nalaza, al ne znam kako se smirit.

Slično mjesto kao moje, i nezgodno za napipat, ja sam osjetila jednom bez grudnjaka jagodicom prsta, kao da je površina tvrđa.

Ne mora ići punkcija, možda ti odmah vide da je nešto u redu poput ciste.

Kako se smirit?...nema recepta i što god netko kaže ti ćeš kako ti dođe.
Javi.

[Ferrari-Ficho]

Nadalina, nema savjeta kako se smiriti, satko od nas ovo doživljava a svoj način i nemoj očekivati da trebaš biti kao netko drugi.
Ako je tvoj način nošenja sa strahom i stresom takav, takav je.
Možda bi bilo dobro da se samo prilagodiš tome da nisi jela i spavala pa da npr. ne voziš sama sebe na taj pregled nego odeš nekim prijevozom.
A osjećaju divljaju kad se ovako nešto desi, ali možda ti je korisna informacija da zapravo većina napipanih kvržica nije rak, neke ne traže ni posebno praćenje i radiološki postupci često ih mogu dovoljno jasno identificirati.

Držim ti palce i bilo bi mi drago da nam se javiš nakon pregleda.

[nadalina3]

evo me sa ultrazvuka. Dakle,osim te tvrobe velike 1 cm puta 6,4 mm,nema nista. oba pazuha čista bez uvećanih limfnih čvorova. Dobila sve za bolnicu,jos jedan ultrazvuk i punkcija (napisao je hitno). sad sređujem,u nas u Splitu je luda kuća u bolnici. Zvala privatno,al i tamo triba čekat mjesec dana. Još ću popodne vidjet jednog privatnika za punkciju. Dobro je sto sam se smirila i funkcioniram prisebno. Drage cure hvala vam.

[KatarinaRi]

nadalina3 kaže:

evo me sa ultrazvuka. Dakle,osim te tvrobe velike 1 cm puta 6,4 mm,nema nista. oba pazuha čista bez uvećanih limfnih čvorova. Dobila sve za bolnicu,jos jedan ultrazvuk i punkcija (napisao je hitno). sad sređujem,u nas u Splitu je luda kuća u bolnici. Zvala privatno,al i tamo triba čekat mjesec dana. Još ću popodne vidjet jednog privatnika za punkciju. Dobro je sto sam se smirila i funkcioniram prisebno. Drage cure hvala vam.

Kao i ja samo je tvoje manje što.je kažu dobro.
Kod nas je jako brzo išlo u KBC kad kažu hitno.

Jedna od stvari koja mi je zapela za uho na prvom pregledu je kad sam izlazila rekle su mi...Nemojte sad letit po privatnicima ove dane, sve možete kod nas.

[nadalina3]

KatarinaRi kaže:

Kao i ja samo je tvoje manje što.je kažu dobro.
Kod nas je jako brzo išlo u KBC kad kažu hitno.

Jedna od stvari koja mi je zapela za uho na prvom pregledu je kad sam izlazila rekle su mi...Nemojte sad letit po privatnicima ove dane, sve možete kod nas.

Pokušat ću sredit za bolnicu sto prije. Sad kad sam se malo razabrala, jasno mi je, da me neće pustit previše čekat, kad vide da piše hitno.

[KatarinaRi]

nadalina3 kaže:

Pokušat ću sredit za bolnicu sto prije. Sad kad sam se malo razabrala, jasno mi je, da me neće pustit previše čekat, kad vide da piše hitno.

Ma mislim ne znam šta bi se tu sređivalo, jedino ako imaš nekoga unutra da te stavi preko reda što u stvari nije preko reda jer kada je nešto sumnjivo onda je hitno. Ja nisam zvala nikoga, ništa ni pitala ni zahtjevala.

S nalazom mamografa i ultrazvuka javila se, napravila pregled i dobila termin za biopsiju sve unutar 4-5 dana. Na ovaj prvi pregled prije biopsije naručila me moja doktorica opće prakse.
Opet tko zna kako koja bolnica radi. Meni se ovo kod nas činilo ekspresno, jedino može prifaliti lijepih riječi, ali to smo već prošli, tako je kako je.