Tražim braću i sestre u Isusu

[Sekhem]

Nepoznati kaže:

I homoseksualnost je "Bogom data" (urođena).



Što te toliko muči pojava homoseksualnosti u muškaraca? Pretpostavljam da nemaš ništa protiv ženske homoseksualnosti?

Homoseksualnost nema veze s celibatom, nego je urođena.



I nema veze s pedofilijom. Podlo je i pokvareno podmetanje jednog pod drugo.



Vjerojatno izaziva masu psiholoških problema, ali ne takvih kako si ti neznalački plasirao.

Muški i ženski pripadnici LGBT pokreta na ne dostojanstven, nametljiv i provokativni način promiču i traže svoja prava tamo gdje ne bi trebali. Zbog toga će uvijek nilaziti na otpor. Inače nemam ništa protiv nekog tko to zadržaje za sebe i intimno prakticira bez potrebne za kojekakvim paradiranjem po ulici.

Kao što sam rekao ne moraš biti indoktriniran religijski da bi znao što je grijeh.
Hvala Bogu nisam morao svoja prava potraživat na ulici, niti smatram da je ulica dobro mjesto gdje se bilo kakva prava ostvaruju i potražuju.

Ne muči mene ništa neka svako živi kako hoće po svome nahođenju.

[Nepoznati]

Sekhem kaže:

Muški i ženski pripadnici LGBT pokreta na ne dostojanstven, nametljiv i provokativni način promiču i traže svoja prava tamo gdje ne bi trebali.

Bоre se ljudi za svoja zakinuta ljudska prava. Stoljećima su ih ubijali uz plot ko neljude, gonili, ismijavali.. gurali djecu u samoubojstvo.

Zbog toga će uvijek nilaziti na otpor.

Podržavaš dakle skinhedse i kamenovanje istih..... toliko o tome.

Inače nemam ništa protiv nekog tko to zadržaje za sebe i intimno prakticira bez potrebne za kojekakvim paradiranjem po ulici.

To je političko pravo na borbu za ljudska prava.

Kao što sam rekao ne moraš biti indoktriniran religijski da bi znao što je grijeh.

Istina. Ali da bi dobar čovjek bio naveden na zločine, za to ti treba religija.

Hvala Bogu nisam morao svoja prava potraživat na ulici, niti smatram da je ulica dobro mjesto gdje se bilo kakva prava ostvaruju i potražuju.

Vidjet ćemo kad ti smanje penziju.... ili neka druga prava. Trubit ćeš po ulicama i paradirat.

Ne muči mene ništa neka svako živi kako hoće po svome nahođenju.

Licemjerno.... I ne može svatko radit što hoće, gazeći druge.

[viz]

Stifler's mom kaže:

Ne samo što mi je dosadilo moliti se nego se toga i iskreno više jako bojim.
Dok nisam molio stvari su bile kako tako podnošljive. Kad sam se počeo svakog dana dugo moliti te stvari su se survale u nepodnošljivu bol i beznađe. I sad idi ti pa se nakon svega ponovo moli.

Po mom iskustvu je muđuljudski odnos nas u poštovanju, ljubavi, prihvaćanju, zahvalnosti = molitva.
Dosada je stanje potrebe promjene. Uvijek možemo promijeniti svoje odabire. Ne treba biti nikad dosadno.
Molitva ne treba biti dosada. Pogotovo kad je reakcija na molitvu svaki puta iznenađujuća nova drugačija.
Strah je nešto što upućuje na stanje duha. To se bez problema može promijeniti, samo ako se želi. Neki puta okolnosti natjeraju na promjenu jer je opterećenje preteško za nositi, no najčešće je to opet izbor.
Izbor između dva neželjena odabira je ključan često.
Tad, htjeli - ne htjeli, odabiremo jedan odabir koji nije dio nas (našeg stanja duha). Tada prihvaćamo!
A prihvaćanje je apsolutne prirode. Prihvaćanjem slavimo nas
Bol i beznađe nestane u trenu.
S pravom smo različiti, neponovljivi. Prilike za prihvaćanje su na svakom koraku. Hrabar treba biti!

Strah je stanje u prividu nedostatka ljubavi.
Ovaj privid se brzo spozna kad odlučim prihvaćati.
Prihvaćati sebe.
Prihvaćati drugačijeg od sebe.
Prihvaćati nas

Bol brzo nestane.
Imam vlastiti primjer kad sam teškim radom nakon velike stanke ozlijedio mišiće/tijelo tako da od bolova drugi dan nisam mogao hodati, iskašljati se. Bol u kralježnici je bila jaka. Na WC sam išao četveronoške...
No bez obzira na to, ja sam imao radost u srcu. Molitva je ta koja sve podnese. Bol iz tijela je i dalje tu, no radost življenja (makar prikovan za krevet) je jača od te boli. Teške situacije u životu nam samo pokažu što je bitno, što je naša osnova...
Imamo izbor svaki tren birati osnovu. U svakoj neponovljivoj životnoj situaciji ponovno i ponovno... To je igra. Lijepo je biti dijete.

Možemo se opirati i biti mrgud (opiranjem opirano jača), a možemo i prihvatiti.
Prihvatiti u zahvali. I postati djetinjast, naivan, radostan

To su velike promjene koje ne ostaju bez odgovora

[Keti.]

Stifler's mom kaže:

Ne samo što mi je dosadilo moliti se nego se toga i iskreno više jako bojim.
Dok nisam molio stvari su bile kako tako podnošljive. Kad sam se počeo svakog dana dugo moliti te stvari su se survale u nepodnošljivu bol i beznađe. I sad idi ti pa se nakon svega ponovo moli.

Ja se molim svakodnevno oko sat vremena svojim riječima. Molim za olakšanje patnje u svijetu, i molim da nasilnici u svojim glavama prestanu biti nasilni prema sebi i drugima. Molila sam za ozdravljenja sebe i drugih, tome najviše molitve i služe. Kroz molitvu se uvijek zahvalim na svemu.

[Della17]

Inspirativno svjedočanstvo: Marijan Krajinović

Detajnije u knjizi/svjedočanstvima nadnaravnih događanja inspiriranih iskustvom Isusovog prisustva, koju je napisao: "Ne dam te od sebe"...koja je btw; bila/jest razlog obraćenja, ne malog broja ateista (nekih od njih i u kasnijoj dobi, u poodmaklim 50im godinama - onako - doslovno "preko noći", nakon samo jednog čitanja..bez da su do tada, ikada u životu imali bilo kakvog ozbiljnijeg dodira s vjerom, do tog trenutka).

[amadeus40]

Keti. kaže:

Ja se molim svakodnevno oko sat vremena svojim riječima. Molim za olakšanje patnje u svijetu, i molim da nasilnici u svojim glavama prestanu biti nasilni prema sebi i drugima. Molila sam za ozdravljenja sebe i drugih, tome najviše molitve i služe. Kroz molitvu se uvijek zahvalim na svemu.

Predivno!
...uvijek se moli Bogu svojim riječima, kaži Bogu u molitivi što ti je na srcu i imaj vjere u Njega.