Chat Filozofiraonica

[FeetF1]

Volim čitati, a k tome idu i posjeti antikvarijatima i sajmovima rabljene robe.
Tako sam nedavno naišao na jedan rječnik stranih riječi iz 1942., manjih dimenzija.
Neke definicije...

eugenika, eugenija, grč. je upravljanje našega znanja prirodnih znanosti na čovjeka sa svrhom, da stvorimo što povoljnije uvjete svoje pasmine. Da se manje vrijedni ljudi (zločinci) učine neplodnima, da njihove duševne i tjelesne mane ne naslijede njihova djeca, da se učine dakle jalovima zločinci, umobolnici, padavičari, pijanice itd. Operacija je laka. (...) Nauka o razumnom uzgajanju čovjeka.

Priručni rječnik tudjih riječi i fraza (peto, prošireno, preradjeno i povećano izdanje, ZG, 1942.), V. Šeringer

Eto, tako se kod nas definiralo eugeniku pred osamdesetak godina.
Ako nije jasno, pod 'učiniti jalovima' autor misli na - sterilizaciju. Pasmina=rasa, vrsta. Uzgajanje=odgajanje.

Definicija danas, za usporedbu:

Danas se eugenikom naziva znanost koja se bavi poboljšanjem ljudskih gena.

Rječnik (1942.), nastavak:
Masohizam je vrsta bolesti.
Sadizam je (uz ostalo), vrst bolesti. Ovakovi zločinci /sadisti/ spadaju jednako pred suca kao i liječnika za ludilo.
Fetišizam (obožavanje pojedinih dijelova tijela (kosa, noga, ruka, zubi)... (...) stanoviti miris osobe - svi ovi pojavi pokazuju neku duševnu bolest.
U natuknici 'inkvizicija' (pored ostaloga), piše:
Nu valja razlikovati crkvenu i. od državne. Dok je Crkva radi krivovjerja više izopćivala, država je pravila nepodopštine radi političkih motiva.

(Podosta nejasna definicija. Inkvizicija je Crkvi služila samo za izopćivanje? Tu nitko nije stradao na lomači? A i što bi to bile 'nepodopštine s ciljem postizanja političkih motiva?')

Ali, opet, svako djelo nosi sa sobom i pečat vremena u kojem je nastalo.

[Essegi]

Bok, što znači biti normalan kad govorimo o ljudima?

[Beljki]

Essegi kaže:

Bok, što znači biti normalan kad govorimo o ljudima?

Nista.

(ne)prilagodjen je bolji izraz ako se bas mora svesti na nesto tako jednodimenzionalno.

[FeetF1]

Essegi kaže:

Bok, što znači biti normalan kad govorimo o ljudima?

Ovisi što smatraš odnosno kako definiraš 'normalno'.

Shakespeare je jedanput napisao:
Nema ništa dobro ili loše samo po sebi - već je stvar u tome što o tome mi mislimo.

[Hekatonhir]

Pokažite mi normalnoga, i ja ću ga izliječiti, govorio bi Jung. Normalnost je teško odrediti. Znamo otprilike kako izgleda čovjek koji je duševno i tjelesno zdrav, ali izvan te najopćenitije definicije postoje osobe koje bi se u neko drugo doba smatrale ekscentričnima ili ludima zato što se ponašaju netipično, suprotno od onoga što društvo i običaji propisuju. I danas, kad su norme znatno labavije, postoje pojedinci koji odskaču, zbog kojih se pitamo jesu li normalni. To je relativno, s medicinskoga gledišta možda jesu, a s društvenoga i moralnoga vjerojatno nisu.

Napokon, ni medicina ne zna sve. Tko zna kakve ćemo poremećaje još uvesti. Ne kažu psihijatri zalud da postoje samo dvije kategorije ljudi, bolesni i nepregledani.

[Beljki]

Essegi kaže:

Normalno je, dakle, sve što je zdravo?

Samo sto je zdravo opet relativno, nejasno i nejednoznacno pa se vratimo u krug.

Samorazumljiv proskribirani fiksan kriterij normaliteta je nesto sto vec dugo izlazi iz upotrebe u psihijatrji i psihologiji.

Mozes reci da su zdravlje i normalnost visoka, a bilest i nenormalnost niska razina funkcionalnosti u datim ( drustvenim, fizickim) okolnostima. Ali kako sunone relativne ne moze biti niti apsolutnog kriterija normalnog i zdravog.

[Essegi]

Hmm, hvala. Mislim da je normalno ono što je uobičajeno jednostavno rečeno. Po mom mišljenju. Kod ljudi bi to značilo biti onakav kakva je većina ljudi oko tebe.

Da li je točna izreka "Mens sana in corpore sano."? U zdravom tijelu zdrav um.

[Hekatonhir]

Juvenal je zapravo govorio o tome da ljudi koji trpe bol, koji su ozlijeđeni, ne mogu biti duševno zdravi zato što su ojađeni i frustrirani, što je razumljivo. Izreka je poslije istrgnuta iz konteksta i primijenjena na tjelovježbu i prevenciju iako se ponajprije odnosi na bolesnike.

[Essegi]

Sad kad čitam ispada uzeto izvan konteksta:

You should pray for a healthy mind in a healthy body.
Ask for a stout heart that has no fear of death,
and deems length of days the least of Nature's gifts
that can endure any kind of toil,
that knows neither wrath nor desire and thinks
the woes and hard labors of Hercules better than
the loves and banquets and downy cushions of Sardanapalus.
What I commend to you, you can give to yourself;
For assuredly, the only road to a life of peace is virtue.

[Hekatonhir]

Štošta o Juvenalu ne znamo. Poznato nam je recimo da je bio prognan iz Rima, pretpostavlja se stoga da se njegove satire odnose na stvarne ljude iako ih je pisao uopćeno. Komu se točno zamjerio, možda Nervi, možda nekome moćniku, možemo samo nagađati. Zato velim da je imao konkretnu sliku u glavi kad je pisao te heksametre.

[FeetF1]

Hm, biti normalan...
Za ateista je vjerojatno 'nenormalno' (odnosno čudno) da je netko vjernik i obrnuto.

Ili uzmimo ovo, iz Marx-Engelsovog K. manifesta:

Oni (komunisti) otvoreno izjavljuju da se njihovi ciljevi mogu postići samo nasilnim obaranjem čitavog dosadašnjeg društvenog poretka.
Neka vladajuće klase drhte pred komunističkom revolucijom.
U njoj proletetri nemaju izgubiti ništa osim svojih okova. A imaju dobiti čitav svijet.

Dakle, zbog te jedne rečenice (ne samo te, nego dakako i drugih rečenica, zapravo čitavih tomova Kapitala) u 20. st. imali smo komunizam i sve njegove uglavnom loše strane.

No, ta je jedna rečenica samo jedna misao, izražena riječima. Možda je i krivo primijenjena - no eto, nadahnula je brojne ljude
da budu nasilni i da nasiljem dođu na vlast...
Ne znam da li je ijedna druga filozofska škola ili pravac (osim verbalno, riječima i tekstovima) - odnosno sljedbenici toga pravca ratovali oružjem.

Eto, zašto svi ljudi ne prihvate filozofiju hippiya - slobodna ljubav, malo trave - i ne ratu...

[Beljki]

To uopce nije tocno, vecina ateista koje znam ne smatra vjernike nenormalnima.

Uostalom ako normalnost definiramo prosjekom, vecinskim standardom ili prilagodjenoscu okolini onda po svim tim kriterijima su vjernici normalniji.

To sto vjera nije racionalna ne znaci da je nenormalna, smatrati neracionalna ponasanja inherentno nenormalnima je - iracionalno, buduci nase svakodnevno funkcioniranje i prezivljavanje ovisi o citavoj hrpi istih.

Vjerojatno je teze naci ideoloski profiliranu skupinu koja nema neke epizode nasilja vezane uza sebe nego koja ima.

Npr. budisti kojima je nenasilje u osnovama doktrine su imali vojne odrede vezane uz samostane, koristili ih i u politickim igrama, vladari su koristili tu kao i svaku religiju za svoje upitne interese, neke laicke organizacije su pokusavale pokrenuti nasilne politicke revolucije....

Cim imas kontrolu nad homogeniziranom skupinom ljudi imas politicku moc, a od imanja politicke koci do sudjelovanja u nasilnim sukobima je mali korak, posebno u vremenima kada nije bilo demokratskih procedura i skuobi su se vecinom nasilno razrjesavali.

[Essegi]

Želim znati što znači biti uspješan. Tko je uspješan čovjek?

Isto tako me zanima ispravan način za živjeti život.

Beljki kaže:

To uopce nije tocno, vecina ateista koje znam ne smatra vjernike nenormalnima.

Uostalom ako normalnost definiramo prosjekom, vecinskim standardom ili prilagodjenoscu okolini onda po svim tim kriterijima su vjernici normalniji.

To sto vjera nije racionalna ne znaci da je nenormalna, smatrati neracionalna ponasanja inherentno nenormalnima je - iracionalno, buduci nase svakodnevno funkcioniranje i prezivljavanje ovisi o citavoj hrpi istih.

Vjerojatno je teze naci ideoloski profiliranu skupinu koja nema neke epizode nasilja vezane uza sebe nego koja ima.

Npr. budisti kojima je nenasilje u osnovama doktrine su imali vojne odrede vezane uz samostane, koristili ih i u politickim igrama, vladari su koristili tu kao i svaku religiju za svoje upitne interese, neke laicke organizacije su pokusavale pokrenuti nasilne politicke revolucije....

Cim imas kontrolu nad homogeniziranom skupinom ljudi imas politicku moc, a od imanja politicke koci do sudjelovanja u nasilnim sukobima je mali korak, posebno u vremenima kada nije bilo demokratskih procedura i skuobi su se vecinom nasilno razrjesavali.

Rekao bih da je u Hrvatskoj "normalnije" biti "vjernik" nego ateist. A vjernik definicija u nas je slavim božić uskrs i odem u crkvu jednom u 2 godine max.